Naši učenici obilježili Dan državnosti BiH

Danas, 24.11.2020. u našoj školi je održana skromna priredba putem školskog razglasa poštujući preporuke Kriznog štaba povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Program su pripremili učenici historijske i literarne sekcije na čelu sa njihovim mentorima, profesoricom historije Sašom Kulenović Petrović i profesoricama bosanskog/srpskog jezika i književnosti Gordanom Balić i Mirsenom Gudžević.
Program je započet himnom naše države a onda su se nizali stihovi ljubavi prema domovini.

25. novembar je dan kada obilježavamo našu državnost. Da datumi mogu biti samo prazan broj ili slovo na papiru ili, pak, samo jedan običan dan u našim životima, dokazuje i činjenica da nam danas, kao i zadnjih 2o ak godina, ovaj datum ne znači ništa više od slobodnog dana od školskih ili radnih obaveza.
Ipak, nekada, ne tako davno u ljudskoj historiji, ovaj datum značio je nešto potpuno drugo, nešto puno više. Naime, tog dana 25. novembra 1943. godine, u Mrkonjić Gradu, na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a, u jeku najžešćih unutarnjih i vanjskih sukoba Drugog svjetskog rata, ljudi iz ove zemlje odlučili su stvoriti Državu u kojoj se niko neće dijeliti po naciji, vjeri, nevjeri, svjetonazoru, boji kose, očiju…po ničemu. Jedinstvenu i nedjeljivu državu, u kojoj će svi narodi i svi građani imati jednaka prava ili kako su oni tad to formulirali ; zemlju koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska. Nekoliko dana kasnije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u, Jajcu, ti isti ljudi odlučili su uvesti našu zemlju u veću zajednicu, zajednicu svih južnoslovenskih zemalja, državu Jugoslaviju, stvorenu po istim principima jednakosti, ravnopravnosti i slobode. Potvrđene su tada i historijske granice BiH, koje datiraju još od davnina, ali su po prvi put međunarodno priznate još davne 1699. godine tzv. Karlovačkim mirom. Dan državnosti tada predstavljao je osnovu demokratskih načela na kojima se temelji razvoj svakog civiliziranog društva.
Jesmo li danas to? Jesmo li civilizirani? Živimo li uopće u demokraciji ili diktaturi, teokraciji ili kojem god nenormalnom sistemu? Jesmo li išta naučili od naših predaka 1943 g. ili crpimo vrijednosti naših savremenika? Odluke koje su donešene 1943. učinile su našu zemlju narednih 50 – ak godina stabilnom, sigurnom, sretnijom i normalnom, bez obzira na njene mnogobrojne nedostatke. Odluke koje su donešene 1992. godine, od zemlje su napravile slučaj, a od nas siromašne, izgubljene ljude, ljude koji su odustali tražiti dobro i činiti dobro.
Danas je, možda više nego ikada, vrijeme da to dobro ponovno pronađemo u sebi i oko sebe. I da se za njega borimo. Jer dobro, baš kao i zlo, ne dolazi samo. Za njega se treba boriti, baš kao što su to učinili i naši preci ne tako davne 1943 godine. I to još u težim društveno – političkim uvjetima nego što su oni danas. Koliko god vam to iz ove perspektive izgledalo nemoguće.
Zato ne dopusti da drugi u tvoje ime odlučuje o tvojoj sudbini, a da te i ne pita za to. Neka tvoje odluke budu samo tvoje. Ne kolektiva, ne čaršije, čak ne ni mame i tate…ničije. To je esencija postojanja, misliti svojom glavom i biti svoj. Dopusti sebi da imaš pravo izbora, a da ti nije nametnuto.
Da li ćeš voljeti zemlju u kojoj živiš tvoj je izbor, ali neka bude tvoj i ničiji više. Da li ćeš slaviti njene datume, voljeti njene rijeke, planine, njene različitosti (geografske, nacionalne ili vjerske), opet je tvoj izbor.
Ali, zapamti, voljeli mi nju ili ne, priznavali ili ne, odlazili iz nje ili ne, ona će i dalje biti tu, baš kao što je i od davnina. Čekajući možda neke bolje, hrabrije ljude da ponosno i u miru u njoj žive i uživaju.
Do tada, neka ti je i dalje sretan Dan državnosti zemljo naša.