Naši učenici danas su skromno obilježili, uz poštivanje svih epidemioloških mjera, Dan nezavisnosti BiH.Program su pripremili učenici literarne sekcije na čelu sa njihovim mentorima profesoricom historije Sašom Petrović Kulenović i profesoricama bosanskog/srpskog jezika i književnosti Gordanom Balić i Mirsenom Gudžević.
Program je započet himnom naše države a onda su se nizali stihovi ljubavi prema domovini.
DRAGI UČENICI, PROFESORI, DIREKTORE, POMOČNO OSOBLJE, MIŠEVI U RUPAMA, PAUKOVI NA ZIDOVIMA, PTIČICE ŠTO CVRKUĆETE NA GRANAMA OKO ŠKOLE DOK MI SLUŠAMO I RADIMO….SVIMA NAMA SRETAN DAN NEZAVISNOSTI.
Ljudski život, od rođenja do smrti, prepun je datuma koji nam znače, koje pamtimo, slavimo, koji nas vesele, ali i onih koje želimo zaboraviti. Svi oni, htjeli mi to ili ne, nas oblikuju.
Tako je i historija, kao ljudska, svjetska pozornica, puna datuma, godina, obilježavanja. I svaka ih država ima i obilježava pa tako i naša. Neke pamtimo, neke ne, neke ignoriramo, neke slavimo, a na neke gledamo sa ponosom.
Prvi mart, Dan nezavisnosti BiH, je jedan od onih datuma na koji u ovoj zemlji različito gledamo, koji budi različite emocije. Jedan dio naše zemlje ga slavi i obilježava, a drugi dio ne. Zašto je tome tako to za ovaj trenutak nije važno. Nije čak ni važno što je to tako. Jer jednog dana kad i mi budemo samo dio neke historije, dio neke statistike pogotovo neće biti važno ko i zašto nije prihvaćao ovaj datum, bit će, a to uvijek i jeste, važan samo smisao onoga što on predstavlja, a predstavlja želju i volju za nezavisnošću, za samostalnošću, za potpunom ravnopravnošću. I naravno, važna je činjenica da se on uopće i dogodio.
Sviđalo se to nekome ili ne, ostat će zabilježen kao jedan od najvažnijih datuma u našoj ne samo novijoj historiji nego uopće.
Jer tog datuma, 29. februara i 1. marta 1992 g, raspisan je referendum sa jednim jedinim pitanjem: „Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“
65 % stanovništva koje je izašlo na referendum sa skoro 100% – tnim DA odlučilo je tada o sudbini svoje zemlje i odlučilo se za samostalnost, baš kao što su to prije njih učinile i Slovenija i Hrvatska. Bio je to kraj Jugoslavije, ali početak BiH kao samostalne države. Nedugo nakon toga uslijedilo je i međunarodno priznanje države i njenih AVNOJSKIH granica.
Sva događanja nakon toga, a bila su strašna i pogubna za sve građane i narode ove zemlje, ne mogu umanjiti značaj tog referendumskog DA.
Nezavisnost je skupo plačen zalog budučnosti naše zemlje i svih njenih građana i zato nas obavezuje na odgovornost, ako ne već prema nama samima, onda prema onima koje ostavljamo iza sebe. To je naša moralna i ljudska obaveza.
Prvomartovska ideja, ideja jednakopravnosti i slobode, nije vrijednost oko koje bi se trebali sporiti.
Rođendani, državni i vjerski praznici, uče nas zajedništvu i pripadanju, spajaju sadašnjost i prošlost i daju osnovu za budućnost. Ona povezuju ljude zajedno na nekoliko razina – emocionalnoj, duhovnoj i na razini odnosa.
Obilježavanja stvaraju osjećaj kontinuiteta, pripadnosti i osjećaj da smo, koliko god posebni i drugačiji, ipak dio jedne zajednice, ma koliko god nam se ona činila nevažna i čudna.
Ali, bez obzira na sve, voljeti svoju zemlju ne znači voljeti ili ne voljeti, slaviti ili ne slaviti njene datume, ne znači ni voljeti njene šume, rijeke ili planine, ma koliko lijepe bile, a pogotovo ne znači voljeti njenu vlast i političare, nego znači prihvaćati i voljeti ljude s kojima živimo i djelimo svakodnevne radosti, probleme, bakterije i viruse.
Ako se okrenemo oko sebe i nađemo barem malo takvih ljudi , onda možemo reći da volimo svoju zemlju. I zato volite se, jer tako se voli Bosna i Hercegovina. I ne zaboravite, ljubav, ta bezvezna trivijalnost, uvijek nadjača sve.
Sretan vam Dan nezavisnosti.
